Sibirski ariš
Larix sibirica
Karakteristike
Sibirski ariš (Larix sibirica Ledeb.) je crnogorično stablo iz porodice borovki (Pinaceae). Naraste do 40 m, tvoreći usko piramidalnu krošnju koja je konična kad je stablo mlado, a s godinama se širi; glavne grane su horizontalne ili se uzdižu, a sporedne viseće. Deblo je vitko, promjera do 1,75 m a kora je u početku svijetlonarančasto-smeđa ili siva, kasnije svijetlosmeđa do sivosmeđa, hrapava i ljuskava. Korijenov sustav je dubok do 1,5 m s dobro razgranatim korijenjem. Mlade grančice su sivkaste i sjajne, odrasle su tanke, savitljive, crvenkastosmeđe do sive, glatke, uzdužno izbrazdane. Mladi izboji imaju dva tipa tj. duge izboje koji su za rast grana i kratki na kojima rastu iglice i češeri. Izboji dužine 1-5 cm imaju više pupova, kratki 1-2 mm s jednim pupom. Iglice su svijetlozelene, na jesen žute prije opadanja, duge su do 4 cm, tupe, mekane su i savitljive, s jedva vidljivim grebenom na donjoj strani, vrh može biti tup ili oštar. Na kratkim izbojima raste 20-40 iglica. Cvjetovi muški i ženski rastu odvojeno na istom stablu a oprašivanje je u rano proljeće. Muški češeri su žuti, 4-8 mm, sferični do duguljasti, bez krilaca. Ženski češeri su 2-3,6 cm, uspravni, jajasto-konusni, s 30-70 ljuski, zeleni do crvenkasti kad su nezreli, zatim smeđi, a 4-6 mjeseci nakon oprašivanja otpuštaju sjemenke s krilcima. Češeri mogu ostati na stablu 3-5 godina. Stablo počinje rađati sjemenke nakon 10-15 godina.
Stanište
Rasprostranjena je u sjevernim dijelovima Europi i Azije (Altaj, zapadni Sibir, Irkutsk, Krasnojarsk, Tuva), Mongoliji i Kini (Xinjiang, Tibet). Javlja se od nizina do 2400 m nadmorske visine u Altaju. Uzgaja se kao ukrasna biljka, premda nije čest. Otporan je na hladne temperature do -50°C ali može stradati od mraza kad zbog blagih zima prerano potjera. Najbolje uspijeva na otvorenom i kad ima dovoljno svjetla.
Etimologija
Latinski naziv roda Larix možda potječe od riječi laridum (slanina, mast), zbog smole drveta. Ime vrste sibirica ukazuje na široku rasprostranjenost na području Sibira u sjevernom dijelu Azije. Na stranim jezicima nazivi su Siberian larch, Russian larch (eng.), Sibirische Lärche (njem.), mélèze de Sibérie, mélèze russe (fr.), larice siberiano, larice russo (tal.), alerce de Siberia, alerce siberiano (špa.), sibirski macesen (slo.).
Upotreba
Zbog otpornosti na trulež, drvo sibirskog mjerčika posebno je cijenjeno za stupove, pragove željezničkih tračnica, rudarske stupove i slične konstrukcije, oristi se i za podove terasa, vrtne ograde, drvene fasade. Drvo je pogodno i za unutarnje primjene: stepenice, vrata, obloge zidova i stropova, kao i za vanjske drvene konstrukcije.
Galerija fotografija
Literatura
- Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga